Svako od nas ima datum i mjesto svog rođenja, no malo je ko počašćen imati datum i mjesto svog preporoda. Koga Gospodar počasti preporodom, taj je pravi sretnik!
Govoreći u prvom licu: rođen 8. septembra 1996. godine/25. Rabī’ al-Thani 1417. godine u Sarajevu, ponovno rođen 29. juna 2019. godine/26. Shawwal 1440. godine u Stocu. Formalnih dvadeset i devet ljeta, suštinskih šest. Šest ljeta smislenijih od prethodna dvadeset i tri. Stalno preispitivanje vlastite pozicije u ovom svijetu, vlastite pozicije u odnosu na druge ljude, treniranje skromnosti, dokaz je truda u procesu umirivanja ega koji je, kako je to davno rečeno, poput divljeg konja, veoma snažan.
Mali sam, možda najmanji dio najljepšeg đulistana koji se može naći na mjestu koje zovemo dunjaluk, mjestu kojim trenutno luta skoro osam milijardi duša obučenih u različita tijela. Isti taj đulistan koji mi je na početku izgledao toliko strano da me skoro, na neki neobjašnjiv način, i plašio. Iako ruže ne plaše, one samo mirišu…
On mi je dao priliku biti dio ružičnjaka – Učitelj. Koliko god čitali, gledali i slušali o putu koji se u isti mah odnosi na izvor i na odredište, njegove ljepote ostale bi nedokučive bez nekoga ko bi nas uzeo za ruku i poveo na najljepše, ali i najteže putovanje kojim može krenuti jedan insan. Na put čišćenja srca i odgoja duše, što su najvažnije discipline kojima može biti podučen čovjek. Mnogi su, baš kao i ja, na ovo putovanje krenuli bez da su i pomišljali da će krenuti. Ipak, ako nisu oči tražile to putovanje, oči koje su inače slijepe, tražio je organ kojim se najbolje vidi – srce. Srce koje, ispostavit će se, ne griješi. Na putovanje prožeto mnogobrojnim unutrašnjim bitkama koje će trajati od onog sudbonosnog ljeta sve do trenutka kada moje fizičke pojavnosti više ne bude. Te bitke vode mnoga braća i mnoge sestre, od trenutka preporoda, od momenta davanja bejata.
Sretnici smo koji su počašćeni biti listićem na ruži, zahvalnici Gospodaru svjetova na tome što smo pili vodu s najčistijeg izvora. Učitelj je uvijek bio tu da nas digne kada padnemo i da nas održi na pravom putu ako smo se već, Božijom voljom, na putu ispravnom našli.
Jutros je Sarajevo, cijelu Bosnu i Hercegovinu, obavila koprena tišine. Pala je i kiša. Bolji svijet dočekuje najbolje. Preselio je Halil Hulusi Nakšibendi el Bosnevi. U današnje akšamsko predvečerje mokra mejtaška kaldrma zauvijek će pamtiti njegove korake praćene đulistanskim zvukovima kuduma i neja.
Sve su ruže lijepe, svi su i listići lijepi, ali za nas je naša ruža najljepša!
Illahi, slavuja s ružom ne rastavi…