Slučajnosti ne postoje – kralj rock ‘n’ rolla Elvis Presley rođen je 8. januara 1935. u Mississipiju, dok je kralj glam rocka David Bowie rođen 8. januara 12 godina kasnije u Londonu. Potonji će 10. januara 2016. godine zauvijek sklopiti oči, dva dana nakon objavljivanja, ispostavit će se, svog zadnjeg albuma „Blackstar“. Nedavno je svijet obilježio petu godišnjicu smrti, ali i 74. rođendan Davida Bowieja, kantautora koji je žanrovski bio konzistentno nekonzistentan, slobodan u punini te riječi, neko ko se odbijao uklopiti u već ustaljenu matricu tadašnje rock muzike i generalno poimanja svijeta. Sklon je bio stalnim promjenama, uživao je u svojim „alternativnim identitetima“ s kojima se poistovjećivao u različitim periodima karijere, dičio se vlastitim eklekticizmom.
Umjetnička zagonetka
David Bowie je odbijao biti samo David Bowie. On je bio i Ziggy Stardust, Aladdin Sane i Thin White Duke – sve ovisno o potrebi. Svako ko ga zove samo još jednim genijalcem iz svijeta muzike debelo griješi, bio je i glumac i vrsni poznavalac likovnosti. Bio je slon u staklarskoj radnji konvencionalista, umjetnička i društvena zagonetka na koju mnogi i danas pokušavaju dati odgovor, a on se samo igrao…
Od formiranja prve grupe The Konrads 1962. sve do svoje smrti, prošao je put od klasičnog popa, baroknog i psihodeličnog rocka, folk i hard rocka, proto-punka, funka, soula, bluesa, a na kraju je stigao i na ambijentalne i elektronske staze. Uprkos stalnom eksperimentiranju, koje je samo po sebi nesigurno, koje ne goji niti poji, nijedan od njegovih 26 studijskih albuma nije prošao bez pohvala stručne javnosti iako će mnogi reći da se od 1.200 minuta muzike koju je stvorio tokom života izdvaja onih četrdesetak minuta iz prostora Hansa Tonstudio u Zapadnom Berlinu, sale za snimanje koje je bila udaljena stotinjak metara od Gvozdene zavjese. Te 1977. godine David Bowie je snimio album „Heroes“, jedan od tri albuma „Berlinske trilogije“.
Iako je Bowie tokom svog djelovanja imao samo svijetle trenutke, singl „Heroes“ je u simboličkom smislu možda i najsvjetliji
„Berlinsku trilogiju“ čine albumi Davida Bowiea nastali između 1977. i 1979. godine. Najprije je objavljena ploča „Low“ koju iste godine prati „Heroes“, a krug zatvara dvije godine poslije „Lodger“. Ova kapitalna djela savremene muzike nastala su kao proizvod preseljenja britanskog muzičara u glavni grad Njemačke već sada davne 1976. kako bi se udaljio od propasti koja mu je bila sve izglednija s narkoticima u Los Angelesu. Kao najbliže saradnike izabrao je Tonyja Viscontija i Briana Enoa, suosnivača sastava zvjezdanog sjaja Roxy Music, koji su razumjeli njegovu potrebu da na svojim novim snimcima testira elektroniku, krautrock, ambijentalne zvukove, ali i world music. To se ispostavilo punim pogotkom jer se ova trilogija i dan-danas smatra najinovativnijim setom pjesama u historiji. No, među svim tim pjesmama vanzemaljske važnosti jedna je važnija od svih drugih. Ona je važnija jer nas hrabri da možemo postati heroji barem na jedan dan.
Iako je Bowie tokom svog djelovanja imao samo svijetle trenutke, singl „Heroes“ je u simboličkom smislu možda i najsvjetliji. To je najobrađivanija pjesma Davida Bowieja nakon „Rebel Rebel“, a priča priču o dvoje zaljubljenih s različitih strana Berlinskog zida. Prema drugoj varijanti, „Heroes“ pjeva o strastvenoj vezi Bowiejevog producenta Tonyja Viscontija i do danas nepoznate frajle, a koju je Bowie skupa s Brianom Enoom napisao nakon što je ugledao ovaj par kako se ljubi u blizini betonskog arhitektonskog džina. Cijela priča možda i ne bi bila toliko intrigantna da Tony Visconti nije već bio u braku. Treća verzija kaže da su prethodno navedene dvije varijante zapravo jedna te ista priča. Bilo kako bilo, „Heroes“ spada u sami vrh numera u pop-historiji po svojoj slojevitosti i njene riječi su kroz decenije različito tumačene, a ona je od Davida Bowiea napravila „ujedinitelja“ Berlina, kasnije i kompletne Njemačke 3. oktobra 1990. godine.
Na Trgu Republike, koji se prostire ispred zgrade njemačkog parlamenta, David Bowie je 1987. održao veliki koncert za zapadnoberlinsku publiku, što je bila tačka preokreta i, kako mnogi historičari cijene, katalizator kasnijeg pada Berlinskog zida. Kako ne bi svirao samo za zapadni dio, Britanac je tog vrelog junskog dana izričito zahtijevao od organizatora koncerta da razglas usmjere i prema istoku kako bi ljudi i s one strane zida mogli pjevati njegove stihove. Revolucionarne uzvike „Zid mora pasti!“ koji su dopirali sa strane svijeta iz koje sunčeve zrake naviru tada je silom ugušila istočnonjemačka policija, ali se točak historije naprosto nije mogao prestati kotrljati. Godinu kasnije komunističke vlasti Istočne Njemačke su uzburkane duhove među džejmsdinovski buntovnom omladinom pokušali umiriti pjesmom Brucea Springsteena, ali to se pokazalo samoubilačkim manevrom. Pred skoro 300.000 ljudi kantautor rođen u New Jerseyu zagrmio je kako nije došao svirati za ovu ili onu vladu, već isključivo za ljude. Njegove riječi „Došao sam svirati rock ‘n’roll za vas, u nadi da će jednog dana sve barijere biti srušene“, kao potpora ranijem koncertu Davida Bowiea, kulminirale su 9. novembra 1989. godine, datuma koji je trebao značiti početak utopije.
David Bowie je pojavljivanjem s mikrofonom u ruci ispred Reichstaga jasno pokazao šta znači biti društveno angažirani umjetnik
David Bowie je svojim pojavljivanjem s mikrofonom u ruci ispred Reichstaga jasno pokazao šta znači biti društveno angažirani umjetnik, pokazao je da se barem nakratko može usporiti neminovna apokalipsa, tužna svrha postojanja svijeta. Razmjenom pljuvačke djevojke i mladića pred simobolom podjela u pjesmi „Heroes“ Bowie i Eno su poslali poruku da su ljubav i zajedništvo jači od metaka i granata, ratova u kojima po običaju nema pobjednika, a u potkontekstu stihova su ukazali na to da revolucija kreće od nas samih. Brian Eno je još s nama, a Davida Bowiea nema već pet godina. Ipak, ostaje pjesma „Heroes“ koja svakoga od nas navodi na razmišljanje i u konačnici pitanje zašto i mi ne bismo mogli biti heroji, zašto ne bismo mogli unijeti promjenu u vlastite živote kada je David Bowie utjecao na kompletnu promjenu historijskog toka. Na kraju krajeva, zašto ne bismo bili neki novi Bowie?
Ja, ja ću biti kralj
U povodu smrti ovog značajnog lika svjetske kulturne historije Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke oglasilo se porukom: „Sada si među herojima. Hvala ti što si pomogao u rušenju zida.“ Izdavač albuma „Heroes“ RCA Records reklamirao je ovaj studijski materijal sloganom „Postoji stari val. Postoji novi val. A postoji i David Bowie…“ aludirajući na to da je Britanac pojava za sebe, što i nije daleko od istine jer je pop-kultura do njegovog stupanja na scenu kompletnu umjetničku historiju zapada već rekapitulirala. Interesantno je i to da je najpoznatiji beatles John Lennon izjavio kako je za vrijeme rada na kolaboracijskom albumu „Double Fantasy“ sa svojom suprugom Yoko Ono u više navrata spominjao da mu je fokus na tome da napravi muziku približno dobru kao što je ona s albuma „Heroes“. S obzirom na to da nas još uvijek ograničavaju protivpandemijske mjere, nigdje u svijetu nije napravljen tribute koncert kojim bi se ovog januara svijet prisjetio Davida Bowiea. No, postoji jedna zlatna izreka koja kaže da onaj koji neće, pronađe izgovor, a onaj koji hoće, uvijek pronađe način. Iako nigdje na svijetu nije održan koncert u njegovu čast, cijeli svijet se 10. januara odlučio putem linka pridružiti pjevanju i sviranju nekih njegovih najvećih uradaka. Pjevali su Evropljani i Azijati, bijelci i crnci, mladi i stari, građani i seljaci…
U nastavku pročitajte prijevod riječi možda i najvećeg djela glam rock ere.
Heroji
Ja, ja ću biti kralj,
a ti, ti ćeš biti kraljica.
Iako ih ništa neće otjerati,
možemo ih pobijediti, samo jedan dan,
možemo biti heroji, samo jedan dan.
I ti, ti možeš biti pakosna,
a ja, ja ću piti sve vrijeme,
jer smo mi ljubavnici i to je činjenica.
Da, mi smo ljubavnici i to je to.
Iako nas ništa neće održati zajedno,
možemo ukrasti vrijeme, samo na jedan dan.
Možemo biti heroji, zauvijek i uvijek,
šta kažeš?
Ja, ja bih volio da mogu da plivam
kao delfini, kao što delfini mogu da plivaju.
Iako nas ništa neće održati zajedno,
možemo ih nadmašiti, zauvijek i uvijek.
O, mi možemo biti heroji samo na jedan dan.
Ja, ja ću biti kralj,
a ti, ti ćeš biti kraljica.
Iako ih ništa neće otjerati,
možemo biti heroji, samo jedan dan,
možemo biti mi, samo jedan dan.
Ja, ja se mogu sjetiti.
Stojimo pored zida
i puške pucaju iznad naših glava.
I mi se ljubimo kao da ništa nije moglo pasti,
a stid je bio na drugoj strani.
Možemo ih nadmašiti, zauvijek i uvijek,
onda bismo mogli biti heroji, samo jedan dan.
Možemo biti heroji, možemo biti heroji,
možemo biti heroji, samo jedan dan.
Možemo biti heroji…
Mi smo ništa i ništa nam neće pomoći.
Možda lažemo.
Onda bolje nemoj da ostaneš,
a mogli smo biti sigurniji samo jedan dan.
O, samo jedan dan.
Tekst je izvorno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje (rubrika KUN).