Kada je objašnjavao zašto je njegov izum bitan, Lou Ottens je govorio da ga možete staviti u džep i tako nositi gdje god želite. Vjerovao je da audiokasete, koje su bile njegova inovacija, mogu napraviti razliku u praktičnosti među dostupnim predmetima koji su namijenjeni za „nošenje“ zvuka. Uspio je u tome. Audiokasete su postale najpraktičniji i jedan od najprodavanijih medija za pohranu zvučnog sadržaja, a iako su ih najprije potisnuli CD-ovi, kasnije i digitalni servisi, predviđa se da će se uskoro u velikom stilu vratiti na scenu. Svojim masovnim povratkom bi ovaj izum nadživio svog izumitelja, Lodewijka Frederika Ottensa, nizozemskog inženjera i inovatora, koji je 6. marta otišao na neko bolje mjesto. U trenutku smrti imao je 94 godine.
Od kasete do CD-a
Valja istaći da je Lou Ottens kompletan svoj radni vijek proveo u nizozemskom konglomeratu Philips, potpisniku izdavanja prvih primjeraka modernih audiokaseta koje su svjetlo dana ugledale davnih 60-ih godina prošlog vijeka. Ovaj Nizozemac rođen u Bellingwoldeu 21. juna 1926. godine nije bio samo idejni tvorac kaseta, već i generator rapidnog povećanja prodaje savremenih kasetofona bez kojih kasete, ruku na srce, ne bi značile mnogo. Philips je kompanija prepoznatljiva po svojim kasetofonima, aparatima namjenski napravljenim za puštanje i snimanje zvuka na kasete na kojima su navijene magnetne trake. Svaka kaseta se sastoji od dvije jednake plastične plohe međusobno povezane ljepilom i/ili sitnim šarafima koje na sebi imaju ostavljeno mjesto za pokretne valjke na koje se prebacuje dugačka traka. Okvir kasete je isti neovisno o proizvođaču – dužina 10 cm, širina 6,5 i debljina 2 cm, dok je magnetna traka kasete široka 3,81 mm, a njena debljina se kreće između 11 i 27 mikrona.
Da njegovo znanje iz tehnologije prevazilazi granice hobija, ovaj Nizozemac je dokazao za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata kada je kao tinejdžer napravio radio koji je koristio za tajno slušanje programa Radio Oranje. Čim su okončani ratni sukobi, upisuje Tehnološki univerzitet Delft gdje sluša predavanja iz mašinstva. Još kao student radi part time poslove vezane za njegovu struku, što mu je značajno pomoglo da 1952. godine uzme u ruke diplomu mašinskog inženjera. Kao izuzetno perspektivan kadar iste godine biva angažiran u centrali Philipsa u Eindhovenu, ali 1957. prelazi u novootvorenu fabriku Philips u Hasseltu, u Belgiji, koja je primarno proizvodila audioopremu kao što su gramofoni, magnetofoni i zvučnici. Trebale su mu samo tri godine da postane glava razvojnog centra ove kompanije i da proizvede prvi prenosivi magnetofon – EL 3585, koji će biti prodan u više od milion komada.
Nakon nekog perioda ubjeđivanja Philips je odlučio „odriješiti ruke“ Ottensu i pustiti ga da radi najbolje što umije
Ohrabren ovim postignućem, Lou Ottens se upušta u inoviranje prvog prenosivog kasetofona. Znao je da mu za komercijalni uspjeh treba jeftina i mala mašina s niskom potrošnjom baterije i visokom kvalitetom zvuka, tako da je sve podredio postizanju tog cilja. Čelni ljudi Philipsa su kanili raditi na razvijanju prenosivog kasetofona s američkim elektronskim gigantom RCA Corporation koristeći njihov kasetni sistem, ali je to Ottens kategorično odbio objasnivši kako ga zabrinjavaju njegove glomazne dimenzije i brzina rotiranja trake. Zanimljivo je da je nizozemskom stručnjaku bio cilj svih ciljeva napraviti kasetu čija će veličina biti manja ili barem jednaka onoj kutije za cigarete, a legenda kaže da je u džepu dugo nosio komadić špere, čije dimenzije su mu bile model za njeno kreiranje.
Sloboda genijalcu
Nakon nekog perioda ubjeđivanja Philips je odlučio „odriješiti ruke“ Ottensu i pustiti ga da radi najbolje što umije. To davanje slobode ovom genijalcu rezultiralo je nečim što će biti nazvano EL 3300 i što će postati prvi prenosivi kasetofon s potpuno drugačijim kasetnim sistemom u odnosu na one koji su do tada postojali. Zvuči zapanjujuće da je s ovim „mašinskim umjetnikom“ na razvijanju kaseta i njihove dodatne opreme radio tim od samo 12 ljudi. Prethodno spomenuti unaprijeđeni kasetni sistem Lou Ottens i njegova ekipa premijerno su predstavili na sajmu elektronske opreme IFA Berlin i od tada počinje rock ‘n’ roll. Kasnije su pojedini japanski proizvođači pokušali kopirati ovaj patent Loua Ottensa, ali su gotovo uvijek nailazili na probleme s dimenzijama.
Ovaj skromni Nizozemac nikada nije prisvajao zasluge za ova dva otkrića
Godine 1969. Lou Ottens postaje direktor Philips Hasselta i ubrzo se podružnica Philipsa u ovom belgijskom gradu potpuno usmjerava na proizvodnju kaseta i njihove dodatne opreme. Uz rastuću potražnju za kompaktnim kasetama Philips Hasselt je rastao i dostigao broj zaposlenih od gotovo 5.000. Tri godine poslije Lou Ottens postaje tehnički direktor kompanije Philips Main Industry Group Audio i na ovoj funkciji shvata da se laserska tehnologija koja se istražuje u laboratoriju Philips Natuurkundig (NatLab) za videozapise može iskoristiti i za poboljšanja na polju zvuka. Uz beskontaktno lasersko očitavanje zvuka, trošenje koje je uobičajeno za gramofonske ploče i kasete više ne bi predstavljalo problem. Ova razmišljanja su prethodila njegovom radu na kompaktnom disku ili, kako je to danas mnogo poznatije, CD-u. Zaključena je saradnja sa Sonyjem i 1980. godine Philips-Sony CD standard od 12 cm bio je spreman za svijet. Dakle, Lou Ottens je izradom audiokaseta malih dimenzija napravio revoluciju, ali je na lično historijsko otkriće bacio sjenu svojom novom inovacijom – CD-om. Postao je čovjek koji je dva puta inovirao muziku iako to nikada nije priznao.
Dječaci željni igre
Do danas je prodano više od 100 milijardi kaseta i 200 milijardi CD-ova, ali skromni Nizozemac nikada nije prisvajao zasluge za ova dva otkrića. Kako je kazao u više navrata, zahvalan je što je uz sebe imao tim stručnjaka koji su mu svesrdno pomagali, a nerijetko je govorio da su bili samo dječaci željni igre iz koje su se izrodile neke divne stvari. Ipak, zbog jedne stvari je žalio do kraja svog života, a to je činjenica da je prvi walkman prije Philipsa razvio Sony. Godine 1986. je penzionisan, ali je sve do smrti bio dostupan za medije koji su ga u gotovo svakom intervjuu pitali koliko je ponosan na svoje izume koji su milionima širom svijeta omogućili pristup muzici. „Nemam brojčanik za ponos“, odgovarao bi im Ottens ističući da su oba izuma rezultat prethodno spomenutog timskog napora.
Tekst je izvorno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje (rubrika KUN).