Druga priča o Idolima: Srđan Šaper

Srđan Šaper je možda i najupečatljivija ličnost Idola, kako zbog svoje unikatne badiholijevske pojave tako i zbog umjetničke originalnosti po kojoj je naširoko poznat. Rođen 1958. godine, kada je „nad Beogradom duvao jugo“, bio je jedan od utemeljitelja novotalasne scene u bivšoj Jugoslaviji i jedno od najvažnijih muzičkih imena 80-ih godina uopće.

Šaper dolazi iz visokoobrazovane porodice. Majka mu je bila profesorica historije, a otac profesor i prodekan na Tehnološko-metalurškom fakultetu Univerziteta u Beogradu, ali i reprezentativac Jugoslavije u košarci. Nakon završene gimnazije koju je pohađao s Vladom Divljanom, upisuje Medicinski fakultet na kojem upoznaje Nebojšu Krstića i zajedno s njima osniva Idole. Uprkos brojnim prijateljstvima sklopljenim tokom studija i lijepom vremenu provedenom tamo, odlučuje napustiti Medicinski fakultet i preći na Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, gdje diplomira filmsku i televizijsku režiju.

Srđan Šaper već duže vrijeme je poznati profesionalac u svijetu marketinga, vlasnik je agencije McCann, posjeduje Galeriju Novembar u Beogradu koja je posvećena promociji i podsticanju stvaralaštva mladih umjetnika iz Srbije i regiona i, zanimljvo, autor je originalne ideje za seriju „Besa“, čije dvije epizode su prikazane i na Sarajevo Film Festivalu. Ipak, odlučili smo mu postaviti nekoliko pitanja primarno vezanih za muziku, posebno za onaj period koji je proveo radeći na „Paket aranžmanu“.

Srđan Šaper za Oslobođenje govori da je krajem 70-ih i početkom 80-ih muzika za omladinu bila ono što je danas internet ili, u užem smislu, ono što su društvene mreže.

„Za mlade ljude muzika je bila ukupno i neprikosnoveno sredstvo izraza, povezivanja, stava, definicije nekog budućeg života. Tako da su grupe nicale na sve strane. Tako je i i ova naša nastala. Napravili smo je Vlada Divljan, Nebojša Krstić i ja, jedne lijepe i nadahnute septembarske večeri“, počeo je naš razgovor Srđan Šaper.

Muzičko misionarstvo

Kaže da nije postojao neki naročiti rad na „Paket aranžmanu“, tj. već su postojali bendovi i njihove pjesme, a „Paket aranžman“ je samo kompilacija postojeće muzike.

„Kod Enca Lesića je sve bilo brzometno. Dođeš, snimiš, remiksuješ i ideš. Voljeli smo Enca, bio je naš čovjek i dobro smo se slagali. Tada zapravo nismo ni mislili da može da se radi drugačije. Sve se manje-više događalo uživo i u real timeu“, dodao je.

„Ja lično nisam“, kazao je Šaper, „imao utisak da radim na nečemu epohalnom, nismo dobacivali baš do toga da ćemo obilježiti epohu, ali imao sam utisak da radim nešto vrlo važno za nas i za sebe, to je bio kao neki brzi voz za promjenu sopstvenog dotadašnjeg života. Osjećali smo se misionarski.“

Koncert Idola u Pinkiju 1983. godine/Goranka Matić

Možda i najupečatljiviji lik novog talasa bez puno razmišljanja kaže da mu je od Idola s „Paket aranžmana“ najdraža pjesma „Schwule über Europa“, koja je prema njegovim riječima zahtijevala mnogo energije da se izvede i uživo i tokom snimanja. No, kada je cijeli album u pitanju, veli da „Ona se budi“ od Šarla akrobate nema konkurenciju te za nju kaže da je svjetsko muzičko djelo.

Prema riječima Srđana Šapera, new wave je očigledno imao presudan značaj kada tako intenzivno traje i dan-danas.

„To se sve dešavalo prije 40 godina i ne vjerujem da je te 1980. godine nešto iz, naprimjer, 1940. godine imalo više ikakav utjecaj na bilo koga. Novi talas, kao što znate, ostaje zapažen kao jedan od najviših dometa umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji, ako tako mogu da neskromno kažem“, podvukao je. Iako žali za tim, kaže da ne prati recentnu muzičku scenu u regionu. Iskreno govori da su ga preplavile mogućnosti koje nam savremena tehnologija nudi, tako da je stvorio utisak da neprekidno otkriva nove teme, bilježi ih i ostavlja za kasnije, a onda opet pronađe nešto novo i tako se vrti ukrug.

Odbrana i poslednji dani

Uprkos činjenici da je skupa s Idolima, osim „Paket aranžmana“, radio i na ploči „Čokolada“, uvriježeno je mišljenje da je album „Odbrana i poslednji dani“ nešto najbolje što je iznjedrila muzika na ovim prostorima. Pitali smo ga kakva priča stoji iza ove ploče.

„Bila je ideja da poslije ‘Paket aranžmana’ i Mini LP-ja napravimo nešto što će sve iznenaditi, možda najviše nas same. Ja sam se dosta interesirao za historiju religije u tom trenutku, čitao Carla Junga, Mircea Eliadea, tako da mislim da sam nekako to prenio i na druge, prije svega na Krleta koji je bio najbolji poznavalac onoga što se trenutno sviralo u svijetu. Bilo nam je neobično da dotaknemo nešto što drugi nigdje još nisu“, otkrio je Šaper.

S obzirom na to da njihov prvi samostalni studijski materijal nosi isto ime kao i roman srbijanskog autora Borislava Pekića, pitali smo Srđana Šapera kako gleda na njegovu literaturu.

„Mislim da je jedan od najboljih srpskih pisaca ikada, drugačiji jer je umio da poveže duboko sagledavanje stvari, erudiciju, nostalgiju postojanja i literaturu. Da se rodio na nekom drugom mjestu siguran sam da bi bio svjetski poznati pisac, ali vjerovatno nije jedini koji bi na većem jeziku od našeg postigao više“, kazao je.

Za mlade ljude muzika je bila ukupno i neprikosnoveno sredstvo izraza, povezivanja, stava, definicije nekog budućeg života

Također, postoji priča da pjesma „Moja si“, koja je imala svoje mjesto na albumu „Odbrana i poslednji dani“, dobija smisao tek kada se umjesto ove sintagme počne koristiti imenica „monasi“. Šaper nam odgovara je li to istina te se osvrće na sveprisutnu temu nepodnošljivog „cenzorskog pritiska“ koji (ni)je postojao u tadašnjem komunističkom sistemu.

„Nisam do sada čuo to za monahe. Zanimljivo zvuči, ali nije tačno. Ipak, svako ima pravo da čuje ono što želi. Kada sam pisao tu pjesmu mislim da je ona jungovska priča koju sam maloprije spomenuo bila zaista dominantan način kako su se u mom mozgu sklapale neke stvari. Ima u toj pjesmi zagonetki i to je lijepo. Što se tiče cenzure, ona je postojala, naravno, ali još mnogo više autocenzura, svako je manje-više znao po osjećaju dokle može. Osvajanje slobode bilo je prije svega osvajanje slobode u sebi. Vjerovatno je uvijek tako“, kategoričan je Šaper.

Od muzike do marketinga

Temeljna postava Idola koju su činili Divljan, Kolar, Šaper i Krstić prestala je raditi skupa 1984. godine. Iako postoji mnogo verzija priče kako je došlo do raspada ove grupe, Srđan Šaper nam govori da je sve krenulo od svađe na koncertu u Ljubljani te da jednostavno stvari više nisu išle.

„Nije više išlo, ali to je normalno kada imate 25 godina. Svako je htio nešto drugo. A i testosteron je bio na maksimumu“, jasno je obrazložio.

Iako su se raspali Idoli, Srđan Šaper i Nebojša Krstić odlučili su nastaviti snimati zajedno. Poseban je trag ostavilo osnivanje Dobrovoljnog pevačkog društva, u koje je bio uključen i lider Pilota Kristijan Kiki Lesendrić, koje je iznjedrilo jedan superprojekt „Nedelja na duhove“.

„Poslije Idola smo Krle i ja u Zagrebu snimili ploču s poprilično proročkim naslovom za 1986. godinu – ‘Poslednja mladost u Jugoslaviji’. Odlična ploča po mom mišljenju, ima dosta pjesama na YouTubeu za one koji je nisu čuli. Dobrovoljno pevačko društvo je desetak godina kasnije nastalo, tako se zvalo jer je ideja bila da nastaje s vremena na vrijeme i da mijenja učesnike“, ističe.

Muzičar koji je učestvovao u potpunoj promjeni muzičke slike ovih prostora, danas je marketinški stručnjak. Srđan Šaper nam za kraj objašnjava kako je uopće došlo do njegove tranzicije iz svijeta muzike u svijet marketinga koji je, što je činjenica, također veoma kreativan poziv.

„Završio sam filmsku i TV režiju, s Borisom i Tuckom pravio reklame u drugoj polovini 80-ih, onda sam nekako malo po malo tu i ostao. I to je bilo, na kraju krajeva, nešto novo. Ostao sam duže nego što sam planirao, moram da priznam, zato što je to zanimljiv i izazovan svijet i zato što u tom poslu dolazite u dodir s mnogo različitih stvari. Za znatiželjne ljude to je idealno“, završava Srđan Šaper uz napomenu da mu je najvažniji budući projekt „rad na sebi“.

Tekst je izvorno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje (rubrika KUN).