Neprikosnoveni gospodar filmske muzike: Bez Giorgia Morodera „Scarface“ ne bi bio isti

U proljeće 1980. godine otvorena je luka Mariel, a na hiljade nezadovoljnih Kubanaca koji su bili pod presijom komunističkog režima otplovili su prema SAD-u u nadi da će jednog dana ostvariti svoj američki san. Jedan od njih dosanjao ga je na sunčanim avenijama Miamija. Imao je bogatstvo i moć koju nije mogao ni sanjati, ali i neukrotive hedonističke porive. Zvao se Tony Montana, a svijet će ga pamtiti pod drugim imenom – Lice s ožiljkom.

„Lice s ožiljkom“, originalno „Scarface“, jedan je od najznačajnijih igranih filmova u historiji i neizostavni je element pop-kulture, a govori o usponu i padu Tonyja Montane, kubanskog imigranta koji je od perača suđa u malom fast foodu El Paraiso uspio preuzeti narkocarstvo od velikog Franka Lopeza, preoteti mu ženu Elviru i živjeti raskošno sve do konačnog obračuna s bandom Alejandra Sose.

Status klasika

Veliki Brian de Palma režirao je ovo remek-djelo, čije je premijerno prikazivanje bilo upriličeno prvog dana zadnjeg mjeseca 1983. godine, a zanimljivo je da će slavni filmadžija samo godinu kasnije ući u najuži izbor za dodjelu nagrade Zlatna malina u kategoriji za najgoreg reditelja. Fenomenalni scenarij djelo je Olivera Stonea, a teorije o nastanku lika Tonyja Montane, kojeg je i više nego izvrsno utjelovio legendarni Al Pacino, mnogobrojne su. I dok jedni kažu kako je „Lice s ožiljkom“ priča o zloglasnom Pablu Escobaru, drugi vele da je u pitanju poluautobiografski karakter koji je navedeni oskarovac kreirao po svom liku, jer je u momentu pisanja scenarija navodno imao problema s kokainom. Osim fantastične role Ala Pacina, može se kazati da je u ovoj krimi-drami zablistala i Michelle Pfeiffer u ulozi Elvire, a nikako nisu zanemarive ni uloge Stevena Bauera kao Mannyja Rayja, Roberta Loggie, kao već spomenutog kralja kokaina Franka Lopeza, ali i Paula Shenara, koji je igrao Alejandra Sosu. „Lice s ožiljkom“ je umjetničko djelo koje na samom početku prikazivanja nije puno obećavalo, ali kako je vrijeme prolazilo, postajalo je sve značajnije. Danas uživa status klasika.

U slagalici velikih imena koja su radila na nastanku ovog filma često se zaboravlja jedno veliko – Giorgio Moroder. Neprikosnoveni gospodar filmske muzike i čovjek bez kojeg neka od najvećih ostvarenja sedme umjetnosti ne bi imala dražesnost po kojoj su prepoznatljiva. Riječ je o italijanskom muzičkom producentu koji potpisuje soundtrack „Lica s ožiljkom“, a ovaj danas 80-godišnji starac je kriv i za bezvremensku traku „Take My Breath Away“ grupe Berlin iz filma „Top Gun“ te za većinu pjesama iz „Flashdancea“. Osim toga, producirao je i neke od najvećih hitova Donne Summer. Uprkos svemu, nijedan od ovih projekata na kojima je radio, iako su svi dovedeni gotovo do čistog savršenstva, nije prišao ni blizu fenomenu muzike iz filma „Scarface“.

Tačno devet dana nakon premijere „Lica s ožiljkom“ u prodaji se našla i ploča s deset pjesama iz ovog filma s pečatom izdavačke kuće MCA Records. Nešto više od pola sata čiste disco, synth i rock sinergije koju je na zamisao Giorgia Morodera u praksu pretočila ekipa koju su između ostalih činili Paul Engemann, Debbie Harry, Amy Holland i Elizabeth Daily. Rijetki su slučajevi kada popularnost soundtracka proporcionalno raste s popularizacijom samog filma, a to se desilo upravo umjetničkom produktu tandema Palma – Stone i Moroder – Bellotte.

Iako 60-ih nije bilo preporučljivo pretjerivati u eksperimentiranju, Moroder se nije libio proviriti u „onu stranu muzike“

Bivši pop-muzičar Paul Engemann otpjevao je prvu i noseću pjesmu s navedenog vinila – „Push It to the Limit“. Skupa s Moroderom na njenom tekstu je radio Pete Bellotte, a u podlozi filma se pojavljuje neposredno nakon što Tony Montana ubija dotadašnjeg šefa Franka Lopeza, kada je već postao glavni točak u mašini zaduženoj za dotok kokaina na Floridu. „Push It to the Limit“ je postala toliko popularna pjesma da se u različitim formama pojavljivala u mnogim TV serijama kao
što su „The Simpsons“, „South Park“ i „It’s Always Sunny in Philadelphia“ te u brojnim videoigrama.

Al Pacino u ulozi Tonyja Montane
Jednaku slavu kao „Push It to the Limit“ ostvarila je i pjesma „Rush Rush“, koju je otpjevala Deborah Debbie Harry, američka kantautorica, glumica i nekadašnja Playboy zečica koja će svjetsku slavu doživjeti kao lider novovalnog sastava Blondie. Za razliku od svih ostalih pjesama koje, što možda i jeste najčudnija stvar u cijeloj priči, i nemaju neku pozadinsku priču koja bi se mogla povezati s odvijanjem radnje, „Rush Rush“ se direktno referira na konzumiranje opojnih sredstava. Harry je odlučila baš s ovom pjesmom izaći 1982. godine kao solo izvođač nakon što se razišla s grupom Blondie, a „Rush Rush“ bila je njena druga kolaboracija s Giorgiom Moroderom, jer je prethodno sa slavnim producentom radila na dance rock numeri „Call Me“, koja je bila jedna od tema filma „Američki žigolo“.
Tačno devet dana nakon premijere „Lica s ožiljkom“ u prodaji se našla i ploča s deset pjesama iz ovog filma

„Turn Out the Light“ i „She’s on Fire“ američke muzičke ikone Amy Holland, supruge Michaela McDonalda, možda su i najuspješnije kompozicije iz bioskopskog megahita „Lice s ožiljkom“ na kojima se kao dobitna kombinacija opet pokazala saradnja dua Giorgio Moroder i Pete Bellotte. Interesantno je da se „Turn Out the Light“ zapravo trebala zvati „Turn Out the Night“, što se može čuti i u tekstu pjesme, ali zbog štamparske greške na omotu ploče s muzikom iz filma odlučeno je ipak zadržati prvi naziv kao službeni. Za razliku od većine drugih s albuma, ovu pjesmu nećete čuti niti u jednom nastavku kompjuterske igrice „Grand Theft Auto“ američkog proizvođača i prodavača igrica Rockstar Games, čiji uposlenici ne kriju oduševljenje pričom o kubanskoj izbjeglici.

„She’s on Fire“ u filmu možete čuti dva puta – prvi put tokom scene koketiranja Montane i Elvire i drugi kada protagonist filma razgovara s policajcem Melom Bernsteinom dok njegova sestra Gina pleše s Fernandom.

Dvije simpatične, zavodljive pjesmice „Shake It Up“ i „I’m Hot Tonight“ otpjevala je Elizabeth Daily, dok hit „Dance, Dance, Dance“ ne bi bio isti bez vokala Beth Anderson. Valja naglasiti i to da jedina pjesma koja po svojim latino crtama harmonijsko-melodijski odgovara filmu jeste svakako „Vamos A Bailar“ Marije Conchite Alonso.

Umijeće miksanja

Giorgio Moroder svoje umijeće miksanja najbolje je pokazao u dva konceptualna instrumentala nazvana „Tony’s Theme“ i „Gina’s and Elvira’s Theme“, za koja mnogi synthwave i darkwave muzičari današnjice kažu da su im poslužila kao ključni izvor inspiracije za njihovo autorsko stvaralaštvo.

Samo po sebi je čudno da jednaku popularnost kao i film ostvari muzika iz filma, ali je još čudnije da pjesme koje su izbačene iz bubnja iz kojeg su birane trake za soundtrack postanu jednako popularne kao i one koje su se mogle čuti u filmu. Da pojednostavimo, „Right Combination“ i „Success“, za koje se pretpostavlja da su ih otpjevali Elizabeth Daily i Paul Engemann, nisu se našle na okrugloj gramofonskoj plastici s deset pjesama iz „Scarfacea“, ali su vrlo brzo među filmofilima i ljubiteljima filmske muzike postale omiljene.

Mnogi muzičari su u intervjuima naglašavali kako je Giorgio Moroder divan čovjek s kojim je najteže raditi jer je pjevače vraćao u gluhu sobu sve dok ne dobije ono što želi ili dok muzičari ne izgube glas. U zadnjoj sceni „Lica s ožiljkom“ izrešetani Tony Montana pada sa stepenica u bazen, dok mu se iznad trupla diže golema gvozdena kugla sa svjetlećim natpisom „Svijet je tvoj“. Iako 60-ih godina, kada je počinjao, nije bilo preporučljivo pretjerivati u eksperimentiranju sa zvukovima, Giorgio Moroder se nije libio proviriti u „onu stranu muzike“, u nešto što će evoluirati u elektronski žanr. Stoga, mnogi ovog Italijana zovu prvim pravim DJ-em i ocem savremene filmske muzike koji je „osvojio svijet“ fuzijom zvukova iz svog synthsizera. Iako nije djelovao od 1993. do 2012. godine, Giorgio Moroder je danas aktivniji nego ikada prije: producira, miksa i snima.

Tekst je izvorno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje (rubrika KUN).

Back to Top