Tragičan kraj Iana Curtisa 18. maja 1980. godine, frontmena britanskog sastava Joy Division, bio je jedna od prijelomnih tačaka muzičke historije. Njegovo samoubistvo donekle je označilo završetak ere „starog talasa“ i krčenje puta nekom novom talasu. Taj novi talas u muzici kasnije će upravo dobiti taj naziv – novi talas.
To je kovanica koja je primarno služila za označavanje djelovanja avangardnih francuskih reditelja 60-ih godina prošlog vijeka, a prvi čovjek koji je termin novi talas u kontekstu muzike upotrijebio bio je Malcolm McLaren, menadžer legendarnih Sex Pistolsa. On je koristio ovaj naziv kao rezervno ime za punk. Paralelno s njim u New Yorku je Seymour Stein, suosnivač izdavačke kuće Sire Records, tražio novi naziv za muziku koju su u to doba stvarali bendovi The Ramones i Talking Heads te pjevačica Patti Smith kako bi njihovu muziku približio radijskim stanicama koje tada i nisu bile baš blagonaklone punku. Stein je došao do dvije riječi – new wave.
Približavanje Zapadu
Iako je novi talas na samom startu po muzičkim odlikama izuzetno ličio na punk, on je do danas upamćen kao žanr koji se temelji na synthu i zvukovima koji su izrazito bliski klasičnom popu. Vremenom su se grupe poput Joy Divisiona i Gang of Four, prvih predstavnika novog talasa, počele nazivati post punk sastavima, a kao novotalasni bendovi su etiketirani predstavnici nečega što će poslije dobiti podnaziv novi romantizam – Human League, Spandau Ballet, Ultravox… Nije zgoreg istaći da su punk i novi talas dijelili iste principe – nesputani bunt, zagovaranje slobode i jednostavnost izraza.
New York, London i Berlin su toponimi koji su iznjedrili najveće inovatore u popularnoj kulturi. Ovi gradovi su diktirali kreativni tempo, posebno u rock ‘n’ rollu, dok su ostali to slijedili. Bilo je samo pitanje vremena kada će, s više ili manje odstupanja, „preslikati“ neki novitet iz ova tri grada. Takav je bio slučaj i s novim talasom. Začeo se u Londonu i New Yorku, a potom proširio na skoro cijeli zapadni svijet. Koncem 70-ih u Hrvatskoj su na vrhuncu bile riječka i zagrebačka punk scena, a kao prvi novotalasni sastavi istakli su se Paraf, Prljavo kazalište, Haustor te kultna Azra iz koje će se kasnije izroditi Film. Ogromni vjetar u leđa novom talasu u Hrvatskoj dao je omladinski list Polet, koji je organizirao i prvi nastup novih muzičkih nada u Domu sportova. Uporedo s pojavom neke nove muzike u Hrvatskoj, i u Sloveniji se javljaju Pankrti. Interesantno je da u Sarajevu nije bilo istinskih novotalasnih predstavnika, ali je glavni grad naše zemlje dao odgovor na aktuelna muzička gibanja – novi primitivizam.
Kako god to neki cijenili, Beograd je bio nosilac muzičkih promjena s kraja 70-ih i početka 80-ih na ovom tlu, što je rezultiralo možda i najvećim albumom u historiji novog talasa u bivšoj Jugoslaviji – „Paket aranžmanom“. Ova antologijska kompilacija pjesama Šarla akrobate, Električnog orgazma i Idola uvrstila je bivšu Jugoslaviju, ali prvenstveno glavni grad današnje Srbije, u neko novo poglavlje historije moderne muzike.
„Paket aranžman“ je i simbol umjetničkog izraza jugoslovenske omladine u friško posttitoističko doba u kojem se otvarao prostor do tada nezapamćenoj slobodi
„Paket aranžman“, koji je slučajno tako nazvan, objavljen je u februaru 1981. godine i na njemu se nalazilo 11 pjesama – po četiri Šarla akrobate i Idola te tri Električnog orgazma. Mastermind kompletnog projekta bio je pokojni Enco Lesić, muzički producent i nekadašnji član Indeksa i Spektra, koji je u jesen 1980. tada 20-godišnjake iz spomenuta tri sastava okupio u studiju „Druga maca“ i dao
im potpunu slobodu da se izraze na način na koji to žele. Radio je s ciljem da publici predstavi autorske uratke mladih beogradskih bendova, ali je priča eskalirala – zvanično je otpočeo eru novog talasa u Jugoslaviji.
Ovaj studijski materijal, koji je premijerno predstavljen u zagrebačkom hotelu Esplanade, ima svoju i društveno-političku bitnost. U Ljubljani je u proljeće 1980. godine umro Josip Broz Tito, a „Paket aranžman“ je album koji je u umjetničkom smislu označio približavanje Jugoslavije zapadnom svijetu, Jugoslavije koju su zbog svog komunističkog ustrojstva, iako to formalno nije bila, percipirali kao zemlju Istočnog bloka. Kako je to napisao srbijanski pisac David Albahari, „’Paket aranžman’ je najznačajnija ploča jer predstavlja znak promjene, vrijeme kada je rock zaista postao dio kulture i, bar na našim prostorima, definitivno potvrdio da urbani karakter čini njegovu glavnu odliku“.
Iako su se našli na istoj ploči, Šarlo akrobata, Električni orgazam i Idoli bili su dijametralno različiti sastavi. Prvi su bili „zadrti“ eksperimentalci, drugi se mogu ubaciti u post punk koš, dok su treći, zbog široke lepeze uzora i specifičnog senzibiliteta autorskog udarnika Vlade Divljana, bili vjesnik pojave novog romantizma. Tačnije, Milan Mladenović, Dušan Kojić Koja i Ivan Vdović su od svojih pjesama napravili fuziju različitih muzičkih pravaca koji su se kasnije naprosto morali staviti pod novotalasnu kapu, Srđan Gojković Gile i njegova družina nikad nisu ni raskinuli svoje veze s čistim punkom, dok su „dječaci“ iz Idola tokom karijere utabali staze nekoj novoj osjećajnosti, dječije iskrenoj liričnosti u svojim tekstovima.
Ipak, sve njih je spajala želja da svoje misli i osjećanja artikuliraju na pravi, smisleni način, što do pojave novog talasa nije bio slučaj jer je već istrošeni „starotalasni“ rock težio stvaranju što komercijalnijih pjesama s nerijetko ispraznim refrenima čija je jedina svrha postojanja bilo stalno emitiranje na radiju. Osim toga, „Paket aranžman“ je i simbol umjetničkog izraza jugoslovenske omladine u friško posttitoističko doba u kojem se otvarao prostor do tada nezapamćenoj slobodi. No, u njoj se mnogi, kasnije će se ispostaviti, nisu mogli snaći.
„Ona se budi“, „Krokodili dolaze“, „Oko moje glave“, „Schwüle über Europa“, „Mali čovek“, „Plastika“, „Maljčiki“, „Zlatni papagaj“, „Amerika“, „Vi“ i „Niko kao ja“ je suština ovog svetog grala jugoslovenskog new wavea. Ovdje su nazivi svih 11 pjesama s „Paket aranžmana“ koje je gotovo nemoguće međusobno komparirati.
Ipak, trake koje i neljubiteljima ovakvih muzičkih formi bruje u ušima su sigurno „Ona se budi“ i „Niko kao ja“ od Šarla akrobate, benda nazvanog po nadimku Charlieja Chaplina koji su mu 30-ih godina dali stanovnici upravo ovih prostora, „Zlatni papagaj“ od Električnog orgazma te „Maljčiki“ od Idola.
„Ona se budi“ je ljubavna numera snimljena u reggae maniru, a od izdavanja u februaru 1981. godine do danas obradila su je nekoliko puta istaknuta imena regionalne muzičke scene. La Cinema, hrvatski sastav koji je nastao istupanjem nekolicine članova iz grupe Film, napravio je cover ove pjesme koji se kasnije našao na njihovom prvom studijskom albumu, a instrumentalnu verziju „Ona se budi“ snimio je 2013. godine legendarni srbijanski gitarista Miroslav Tadić. Ovu pjesmu je otpjevao i Darko Rundek za potrebe tribute albuma Milanu Mladenoviću „Kao da je bilo nekad…“.
U Sarajevu nije bilo istinskih novotalasnih predstavnika, ali je glavni grad naše zemlje dao odgovor na aktuelna muzička gibanja
„Niko kao ja“ je još jedna pjesma Šarla akrobate koju je nemoguće ne zapamtiti. Čini je samo pet riječi koje Dušan Kojić Koja, sadašnji lider grupe Disciplin A Kitschme, ponavlja minutu i po. No, da je sve ovako jednostavno – nije, a to najbolje govori podatak da se na nekim pjesmama s Paket aranžmana radilo i po nekoliko sati. Legenda kaže da je tadašnja postava Električnog orgazma u studiju Enca Lesića pjesmu „Zlatni papagaj“ snimala nevjerovatnih deset sati, traku koja je nastala
tako što je Gile pretočio u riječi svoje doživljaje tuče dvije grupe supkulturnjaka ispred beogradske kafane Zlatni papagaj, glavnog okupljališta beogradskih skorojevića.
Mali čovek über Europa
I na kraju – „Maljčiki“. Remek-djelo u režiji Vlade Divljana koje je napravljeno da ismije sovjetske socrealističke tendencije, ali je zbog cenzure Jugotona ipak vraćeno „na doradu“. U ovoj pjesmi su opisani, kako su zvani, junaci socijalističkog rada koji veseli i bezbrižni ustaju u rano jutro i stupaju prema svojim radnim mjestima u fabrikama. Iako je početak „Plamene zore, bude me iz sna / Fabrička jutra, dim iz dimnjaka“ poznat široj javnosti, rijetki su oni koji znaju da ovo nije originalna verzija. Naime, Vlada Divljan je u svom prvom rukopisu bio mnogo direktniji i u njemu stoji „Kakane zore, bude me iz sna / Kakana jutra, kakan sam i ja“, što se nimalo nije dopalo ljudima koji su odlučivali u navedenoj izdavačkoj kući. Isto tako, pjesma sadrži i dijelove na pseudoruskom jeziku, kojim se parodirao službeni jezik Istočnog bloka, a koje je izgovorio menadžer Idola Dragan Papić. Čak je i spotom za „Maljčiki“ poslana jasna poruka – rudari i metalci u svojim svakodnevnim aktivnostima, dok su članovi Idola obučeni u elegantna odijela partijskih dužnosnika koji ih nadziru.
Originalnu ploču „Paket aranžman“ skoro je nemoguće kupiti u muzičkim trgovinama. Može se naći samo kod nekog strastvenog zaljubljenika u gramofonske ploče ili u antikvarnicama. Ipak, ostao je zabilježen u digitalnoj formi, a nedavno je i Croatia Records objavila reizdanje na vinilu koje dolazi u luksuzno opremljenom pakovanju. Kako bi pokojni Vlada Divljan imao običaj kazati na svojim live nastupima: „A sada, dragi prijatelji, muzika za ples…“
Tekst je izvorno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje (rubrika KUN).