Siniša Škarica, višestruko nagrađivani producent i muzički urednik, zatvara krug naše serije tekstova o kultnom „Paket aranžmanu“, ploči koja je bila „tačka ključanja“ novog talasa u bivšoj Jugoslaviji. On se u pravo vrijeme našao na pravom mjestu, u pravo vrijeme čuo je snimke Šarla Akrobate, Električnog orgazma i Idola te je došao na tada za naše poimanje neobičnu ideju da njihove autorske kreacije uvrsti na isti nosač zvuka.
Siniša Škarica kaže za Oslobođenje da je uvezivanje tri benda na jedan album bila neobična praksa samo na prvi pogled. Naime, on govori kako je ovaj način kompiliranja audio uradaka različitih muzičara i/ili bendova u svjetskoj diskografiji bio općeprihvaćena stvar s kraja 70-ih i početka 80-ih godina prošlog stoljeća.
„U to doba je taj način predstavljanja nečeg novog bila filozofija izdavačkih kuća, posebno onih s prefiksom independent. To je samo kod nas bilo nešto neviđeno. Primjerice, u SAD-u smo imali Beserkley Records, ali i Stiff Records u Velikoj Britaniji. Zanimljivo je i to da su neki izdavači imali i posebne etikete za neke ekskluzivne materijale, tj. za bendove koji nisu bili mainstream. Recimo, veliki britanski EMI prve snimke Pink Floyda, koji je svojom pojavom poprilično odudarao od tadašnje srednje struje, objavio je na etiketi Harvest posebno osnovanoj za nešto što je mirisalo na eksperiment. Znači, ta praksa nije bila neobična u širim okvirima“, kazao je na početku našeg razgovora Siniša Škarica.
Troakordne pjesme i jednostavan jezik
Kada je došao u Beograd u oktobru 1980. godine na snimanje albuma „Doživjeti stotu“, dugmetovske novotalasne ploče, Siniša Škarica je svratio i do Enca Lesića u studio Druga maca koji se nalazio neposredno kraj Studija 6, sastavnog dijela Radija Beograd. Ističe da je u blizini bilo smješteno i predstavništvo Jugotona tako da mu je u tom momentu sve bilo pri ruci.
„Mi smo imali noćne termine za snimanje Bijelog dugmeta, a po danu sam imao vremena svratiti do predstavništva Jugotona, završiti neke tekuće poslove, ali otići i do Druge mace. Tamo sam se nalazio s Encom Lesićem koji je od proljeća 1980. godine bio naš saradnik jer smo preko njega dobili prvi singl grupe Zana. Istodobno smo od njega primili i prvi singl grupe Bulevar kojoj je tada Bajaga pisao tekstove. Dakle, ta naša saradnja je već bila u začetku, a s ‘Paket aranžmanom’ i tim bendovima koji su u septembru i oktobru snimali kod njega u studiju, gdje sam ih ja i zatekao, desilo se to nešto važno. Sve u svemu, mogu reći da sam se slučajno u tom trenutku zadesio u Beogradu, ali nije slučajno da su se ta tri benda našla na istoj ploči“, dodaje on.
Ideju da ploča bude nazvana „Paket aranžman“ dao je, pojasnio je, dizajner omota Branko Gavrić
Jugoton je želio, nastavlja Škarica, biti prvi koji će na ove prostore donijeti nešto novo, tj. promovirati nova kretanja u pop i rock muzici tog vremena. Kaže da je u Drugoj maci čuo prve snimke Šarla Akrobate, Električnog orgazma i Idola te je odmah shvatio da tada 20-godišnjaci iz navedenih sastava imaju svoj odgovor na ono što se događalo u svijetu.
Tri sastavna benda ‘Paket aranžmana’ su bila, nadovezuje se Škarica, potpuno nova, drugačije su razmišljali od onoga kako je razmišljala tadašnja pop scena, odbacivali su dinosaure rocka i vratili su se bazi – troakordnim pjesmama i jednostavnom jeziku ulice.
„Istina, beogradski novotalasni sastavi, s posebnim akcentom na Idole, dodali su jednu posebnu dimenziju svojim pjesmama – svojevrsnu intelektualnu igru. Na primjeru Električnog orgazma je bilo moguće osjetiti utjecaj Velvet Undergrounda, The Doorsa, Rolling Stonesa, dok je Šarlo Akrobata bio svirački najkompetentniji sastav. Oni su imali taj savršeni reggae, dub i punk miks. Može se reći da je spoj ove tri grupe bio čisti pogodak, a to se posebno ogleda u činjenici da se ‘Paket aranžman’ sluša i 40 godina nakon premijernog predstavljanja. Bit ću slobodan kazati da je on bolji danas nego onda kada je snimljen. Osnova napretka ovih grupa bila je ta njihova unikatna poetika, svježina i izravnost tako da uspjeh ploče nije posebno iznenađenje“, stava je on.
Idoli su dodali jednu posebnu dimenziju svojim pjesmama – svojevrsnu intelektualnu igru
Škarica kaže da je bio nominalno prvi čovjek koji je po sistematizaciji radnih mjesta dobio naziv rock urednika u nekoj diskografskoj kući s ovih prostora, a paralelno sa svojim poslom urednika radio je s Draženom Vrdoljakom i na radijskoj emisiji Rock fokus, gdje je imao zadaću predstaviti široj javnosti aktuelna gibanja iz svijeta urbane muzike. Govori kako se upravo kroz Rock fokus upoznao s nekom novom muzikom koja se svirala primarno u SAD-u i Velikoj Britaniji te želi reći kako mu je bilo drago da smo i mi imali odgovor na svjetsku scenu.
Turistička razglednica Beograda
„Teško bi bilo Šarla Akrobatu, Električni orgazam i Idole promovirati na pravi način zasebno. Nisu oni u tom momentu ni bili dovoljno zreli da bi svi imali svoj samostalni LP album. Uostalom, Idoli su poslije toga najprije snimili Mini LP, dobrih šest ili sedam mjeseci je prošlo da bi momci iz Električnog orgazma preselili iz studija Enca Lesića u zagrebački studio te počeli snimati s Ivanom Pikom Stančićem samostalni studijski album, a Šarlo Akrobata je tek tada dobio svoju šansu u PGP-u koja je propala te su i oni naposlijetku završili u Jugotonu. Ti bendovi su, kako rekoh, govorili jezikom mladih, govorili su o sebi i svojoj sredini, izravno, vrlo darovito i otvoreno i tu možda leži tajna da tri svjetonazorski slična, a opet toliko različita benda naprave tektonske promjene na muzičkoj sceni“, objasnio je Škarica.
Ideju da ploča bude nazvana „Paket aranžman“ dao je, pojasnio je, dizajner omota Branko Gavrić. On je želio da to bude neka vrsta turističke razglednice Beograda s fotografijama bendova i popisom njihovih članova unutar omota.
„Kada su nam poslali završen dizajn omota s nazivom ‘Paket aranžman Beograd’, koji je onako sumorno djelovao, što je odgovaralo atmosferi i onome o čemu muzičari u svojim pjesmama pjevaju, to je bila gotova stvar. Inače, radni naziv ‘Paket aranžmana’ bio je ‘Produkcija Druga maca br. 1 – Beograd’. Ovo sve, 40 godina poslije, dobija već neke mitske razmjere i zaista predstavlja jedno epohalno izdanje za vrijeme kada je muzika na ovim prostorima dostigla svoj vrhunac. Sve je bilo u znaku jedne velike ekspanzije pop i rock muzike kroz 80-e godine“, naveo je Škarica.
Za sami kraj, ovaj veliki znalac o muzici tvrdi da u zemljama nastalnim raspadom bivše Jugoslavije još uvijek postoji dosta kvalitetnih bendova, postoje momci i cure koji imaju šta kazati, ali se ipak boji jedne stvari.
„Bojim se da više nemamo scenu. Tačnije, nemamo neku zajedničku scenu niti scene koje bi upućivale jedna na drugu – zagrebačka na beogradsku, beogradska na sarajevsku, sarajevska na ljubljansku i sl. To je ono što nas trenutno guši“, zaključio je naš razgovor Siniša Škarica.
Tekst je izvorno objavljen u dnevnom listu Oslobođenje (rubrika KUN).