Tommy Emmanuel, kantautor i vjerovatno vodeći australijski jazz gitarista, jednom prilikom je kazao: „Nekad uzmete gitaru u ruke i osjećate se kao majstor, a već se narednog dana osjećate kao budala. To se dešava zbog toga što se mi razlikujemo iz dana u dan, ali gitara je uvijek ista – prelijepa“. Svi oni koji su se u nekom trenutku života željeli premjestiti s pozicije pasioniranog slušaoca na poziciju kreatora muzike, uglavnom su posezali za ovim šestožičanim instrumentom. Ostaje enigma zašto se baš gitari daje prednost u odnosu na sve druge instrumente.
No, malo je onih koji su uspjeli od sviranja gitare napraviti posao. Ogromna većina odustane od daljnjeg usavršavanja nakon naučenih nekoliko durskih i molskih akorda koji su im, činjenica je, sasvim dovoljni za podizanje atmosfere na žurkama. U nekom momentu se naprosto uvjere da sviranje, kao i svaka druga umjetnost, zahtijeva dosta odricanja, svakodnevno guljenje prstiju na često tvrdim i zahrđalim žicama kako bi se došlo do vidljivih rezultata, što na kraju dovede do toga da njihova akustara počne skupljati prašinu u ćošku spavaće sobe ili, nije rijetkost, na tavanu.
Pitanje od milion dolara
Iako je široko rasprostranjen stereotip da je stvaranje muzike za aristokratiju i da je potrebno ispuniti seriju složenih preduvjeta kako biste uspjeli, taj mit je tokom historije bezbroj puta razbijen. Zadnji u nizu razbijača mitova je Igor Paspalj, instrumentalista koji je proglašen gitaristom 2020. godine prema ocjeni magazina Guitar World i Guitar Player, najprestižnijih svjetskih listova posvećenih gitari.
Put je Igora Paspalja vodio iz Prijedora, gradića na obalama rijeke Sane, sve do Dubaija, što je dokaz da su uz predanost snovi itekako ostvarivi. Kao nagradu će dobiti članak posvećen njemu i njegovom djelovanju u štampanom i online izdanju prethodno spomenutih časopisa, ali i snimanje profesionalnog videospota, te vintage električnu gitaru PRS McCarty 594 koja je već na putu za Bosnu i Hercegovinu.
Ovaj vrsni muzičar je za Dane govorio o svojim počecima, uzorima, stilu sviranja, važnosti formalnog muzičkog obrazovanja, o boravku u Dubaiju, ali i planovima za budućnost koja je, prema njegovom priznanju, poprilično neizvjesna uzmemo li u obzir „novu normalnost“.
Na samom početku ponudio nam je odgovor na pitanje od milion dolara – da li je sviranje na vrhunskom nivou talent, nešto što je urođeno ili je ipak vještina nešto za šta je potrebna stalna vježba?
„Svakako da je i jedno i drugo. Međutim, naginjem mišljenju da je to više proizvod rada i truda bez kojih talent sam po sebi svakako ne bi vrijedio mnogo“, bio je kratak i jasan Igor Paspalj.
Ovaj Prijedorčanin sve zainteresirane za sviranje gitare hrabri da nikad nije kasno početi. Iako je, što ne možemo negirati, većina značajnih sviračkih imena od malih nogu u krilu držala svoj instrument, Paspalj kaže da to nije neophodno kako biste postali barem pristojan muzičar.
„Počeo sam svirati relativno kasno, u 13. godini, ali interesovanje za gitaru trajalo je još odranije. Tek kada sam slučajno čuo ‘Eruption’ nedavno preminulog Eddieja van Halena, tada sam definitivno odlučio da ću se ozbiljno i profesionalno posvetiti gitari. To je bila apsolutna prekretnica u mom životu. Vjerujem da su i mnogi drugi svirači imali slične momente, neke pjesme ili albume koji su ih natjerali da danonoćno vježbaju i ostvare svoj cilj“, objasnio nam je, iako to neće priznati zbog svoje skromnosti, najbolji gitarista svijeta u 2020. prema izboru Guitar Worlda i Guitar Playera.
Široka lepeza uzora
Kako je sazrijevao i upoznavao muziku, tako se širila i lepeza njegovih uzora. Kaže da bi bilo nemoguće izdvojiti samo jednog čovjeka koji ga je posebno nadahnuo.
„Uh, stvarno ih je previše da bi ih uopće mogao ovdje nabrojati, ali neka od gitarskih imena koja su na početku veoma utjecala na mene kao na osobu i instrumentalistu bila su Eddie van Halen, Yngwie Malmsteen, Paul Gilbert, Vinnie Moore i Steve Vai. Sigurno sam nekoga zaboravio, tako da napominjem da je ovdje riječ samo o nekim imenima, taj krug je znatno veći. Moram se ograditi, ne smijem se ogriješiti“, kroz smijeh dodaje Paspalj.
On također nije krio sreću što je savremenik velikih domaćih i regionalnih gitarista, a kao kuriozitet navodi da je u svijetu sve više i gitaristica.
„Od domaćih gitarista bih izdvojio Murisa Varajića i Emira Hota, apsolutno vrhunske muzičare i dvije, slobodan ću biti kazati, legende bh. gitare. Od regionalnih i mnogo mlađih želim istaći Aleksu Danića koji je, čini mi se, više orijentiran na akustični zvuk, ali je nevjerovatno talentiran i pred njim je sigurno svijetla karijera. Osim pojedinaca, kod nas ima i mnogo bendova koji su vrijedni pažnje, o svijetu da i ne govorim. Primjerice, od svjetskih virtuoza na gitari moram spomenuti Grega Kocha, Andrea Nierija i Fedora Dosumova. Svakako je interesantno i to da se broj djevojaka koje sviraju gitaru u zadnje vrijeme znatno povećao, pa i tu imamo etablirana imena poput Ane Popović, Lari Basilio, Nill Brosh, Nite Strauss i drugih“, izdvojio je neke kolegice i kolege.
Iako je cijeli život posvetio muzici, tako i svoje formalno obrazovanje, podvlači kako je on, što je malo paradoksalno, živi dokaz da ono nije obavezno kako biste postali kvalitetan muzičar.
„Završio sam Srednju muzičku školu, zatim Akademiju umjetnosti, Opću muzičku pedagogiju i naposljetku sam magistrirao muzičku teoriju na Akademiji umjetnosti iz oblasti harmonije s harmonijskom analizom. Možda je interesantno da nikada nisam imao formalno obrazovanje kada je u pitanju striktno gitara. O njoj sam učio potpuno samostalno, bez ičije pomoći. Tu sam samouk“, otkrio nam je laureat velike gitarske nagrade.
Prijedor je mjesto u zapadnom dijelu naše zemlje smješteno u podnožju planine Kozara, koje period od 1992. do 1995. godine pamti po velikim razaranjima i patnji. Uprkos teškom ekonomskom stanju i devastiranoj privredi, Prijedor i dalje živi. Među svim silnim problemima s kojim se tamošnje stanovništvo susreće, izdvaja se umjetnost kao jedna od rijetkih kohezivnih komponenti. Igora Paspalja smo pitali je li i u kolikoj mjeri sama sredina utjecala, bez obzira na to da li pozitivno ili negativno, na njegovo stvaranje.
„Pa, iskreno, nisam siguran. Sredina jeste burna kao što je bila i prošlost, međutim, ja sam sebe nekako gradio između svoja četiri zida. Učio, vježbao, svirao, tu sam imao svoje prve ‘nastupe’. Međutim, da je bilo lako – svakako da nije. Mislim da je u mom životnom pozivu, kao i u svakom drugom, presudan taj cilj koji sebi zacrtate i ako ste dovoljno uporni, sredina vas neće moći sputati“, stava je on.
Fender ispred Gibsona
Vijest da je jedan Bosanac i Hercegovac najbolji gitarista svijeta u izboru dva utjecajna muzička lista i njihovog žirija, svakako je iznenadila mnoge. Igor Paspalj nam je objasnio kako se uopće našao u konkurenciji za ovu nagradu, ko su bili njegovi konkurenti i ko je sve od zvučnih imena prije njega dobio ovo priznanje.
U Emiratima sam proveo više od šest godina i odsvirao sam oko 1.500 nastupa s muzičarima iz svih krajeva svijeta koji pripadaju različitim žanrovima
„Magazini Guitar World i Guitar Player tradicionalno dodjeljuju ovu nagradu već decenijama. Svako se može prijaviti, tako sam se i ja prijavio, ali je možda važno naglasiti da za ovu nagradu godišnje aplicira više hiljada gitarista. Urednici i novinari tih listova prave selekciju na osnovu pristiglih prijava, sve do prvih pet ili deset, koje se onda objavljuju javno, a u finalno glasanje uključuju se čitaoci i publika, kao i stručni žiri u kojem su tri svjetski poznata gitarska imena. Što se tiče prošlih pobjednika, svakako bih spomenuo Britanca Guthrieja Govana, jednog od najcjenjenijih gitarista današnjice, koji kombinira rock i jazz elemente, a nije mu strana ni elektronika“, kazao je.
Kako što je već navedeno, Igor Paspalj je nagrađen objavljivanjem članaka o njemu u štampanom i online izdanju ovih časopisa s desetljetnom tradicijom, što je samo po sebi vrlo značajno jer će se s njegovim umijećem upoznati svjetsko tržište, ali je dobio i snimanje videospota te električnu gitaru koju svesrdno preporučuju gitarski heroji John Mayer i Paul Reed Smith. Vrijednost ovog instrumenta se procjenjuje na oko 5.000 dolara.
Sredina jeste burna kao što je bila i prošlost, međutim, ja sam sebe nekako gradio između svoja četiri zida. Učio, vježbao, svirao, tu sam imao svoje prve „nastupe“
„Svakako da se radujem poklonima. Gitara je upravo na putu iz SAD-a i u pitanju je PRS McCarty 594, a za snimanje još uvijek nismo dogovorili detalje. Za taj dio nagrade morat ću otputovati u Veliku Britaniju ili SAD, što je trenutno teško realizirati zbog cjelokupne situacije u vezi s Covidom-19. Samim tim, nismo još odlučili ni koju ćemo tačno kompoziciju snimiti“, rekao je Paspalj.
Muzički znalci kažu da je ogromna razlika između svirača i gitariste. Prvi su, navode, savladali tehnički aspekt sviranja, dok drugi daju vlastiti pečat svakoj odsviranoj dionici. Tačnije, u svakoj odsviranoj kompoziciji ostavljaju vlastiti stilski otisak. Ovaj 40-godišnji gitarista je kazao da mu je izuzetno teško definirati vlastiti stil, ali je ipak svoje sviranje uspio opisati kao kombinaciju fusion, blues, progressive i neoclassical segmenata.
Tek kada sam slučajno čuo „Eruption“ nedavno preminulog Eddieja van Halena, tada sam definitivno odlučio da ću se ozbiljno i profesionalno posvetiti gitari. To je bila apsolutna prekretnica
S druge strane, nešto mu je lakše bilo opisati koji tip gitare preferira.
„Ja sam lično vezan za Stratocaster gitare. Kako standardne, tako i takozvane Superstrat. Volim podjednako i humbucker i single coil magnetne, u zavisnosti šta mi je potrebno u tom trenutku, ali između te dvije osnovne podjele gitarskih filozofija na Gibson i Fender, preferiram Fender koncepciju gradnje i zvuka. Znate, većina brendova su varijacije te dvije osnovne podjele – Gibson Les Paul ili Fender Stratocaster, što u sebe uključuje dvojbu u šta će se razumjeti nešto iskusniji gitaristi, da li izabrati humbucker ili single coil magnete, johu ili mahagonij, fiksni ili plutajući tremolo sistem, 25.5” ili 24.75” skalu itd. Naravno, u posljednje vrijeme imamo i interesantne inovacije kao što su fanned frets, true temperament frets, evertune bridge i mnoge druge igrarije koje gitaristima daju neke nove mogućnosti“, detaljno nam je pojasnio Igor Paspalj.
Znanje prenosi mladima
Sve do početka pandemije Igor Paspalj je živio i radio u Dubaiju, gradu superlativa, jer je u njemu život najbrži, najdinamičniji, ali u isti mah i najskuplji i najjeftiniji. Dubai se zbog svoje turističke potentnosti percipira kao poprilično liberalan grad, što nam je potvrdio i prijedorski gitarista, koji kaže da je u ovom megalopolisu znao održati dvije svirke za samo 24 sata.
„U Emiratima sam proveo više od šest godina i odsvirao sam oko 1.500 nastupa s muzičarima iz svih krajeva svijeta koji pripadaju različitim žanrovima. To je ubjedljivo najbolje i najkorisnije iskustvo koje bilo koji muzičar može da ima, mogućnost da šest ili sedam puta sedmično, dakle, svakodnevno 11 mjeseci u godini nastupa pred hiljadama ljudi. Zaista neprocjenjivo. Kada je riječ o životu u Dubaiju, na njega se naviknete ili ne. Tu nema neke sredine. Pri samom dolasku na svojoj koži sam osjetio šta znači doživjeti ‘kulturalni šok’, ali sam ubrzo početo disati skupa s tim mjestom“, nije krio oduševljenje Dubaijem.
S obzirom na još uvijek aktuelne protivpandemijske mjere, Igor Paspalj ne nastupa uživo, ali je zato aktivan u online svijetu. On je instruktor gitare i putem platforme JTC Guitar otkriva nekim novim muzičkim naraštajima svu ljepotu i raskoš koju mogu proizvesti jedan set žica i vješti prsti.
„Trenutno sam zaposlen kao instruktor i artist u JTC Guitar, britanskoj kompaniji, jednoj od najcjenjenijih online gitarskih instruktivnih škola. Za njih snimam i dizajniram razne lekcije i masterclasses, a paralelno s tim držim i privatne online časove i snimam projekte za veliki broj solo umjetnika i bendova širom svijeta. Kada kažem projekte, uglavnom mislim na snimanje gitarskih dionica“, priča Paspalj.
Planova i ponuda ima dosta, naročito nakon ovih nagrada.
„U suštini, i dalje nastavljam da se bavim istim stvarima kojima sam se bavio i ranije. Dakle, snimanja, pedagoški rad i javni nastupi kada ovo sve prođe, ali sve to u mnogo obimnijoj mjeri. Također, štošta zavisi i od razvoja situacije s pandemijom, tako da ćemo vidjeti kuda će nas odnijeti neki dani pred nama“, govori o svojim trenutnim preokupacijama i planovima za period koji dolazi.
Na samom kraju, poslao je poruku svim klincima koji žive za izlazak na scenu, makar to bilo za jednocifren broj ljudi u publici i sviranje neke njima drage pjesme.
„Savjetujem im samo da imaju jasno zacrtan cilj, da budu apsolutno posvećeni i fokusirani na ono što rade, nepokolebljivi, da uporno vježbaju i da ne obraćaju previše pažnje na kritike, naročito one koje dolaze iz lokalne sredine. U tom slučaju uspjeh neće izostati, uvjeravam u to sve one koji sumnjaju“, na kraju je bio kategoričan Igor Paspalj, najbolji svjetski gitarista za 2020. godinu prema ocjeni stručnjaka i publike Guitar World i Guitar Player magazina.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom listu Dani (februar 2021. godine).